Sažetak
Autori u ovom radu ukazuju na važnost otkrivanja i razvijanja pacijentove skrivene i sputane autentičnosti. Dominantni psihički problemi mnogih suvremenih bolesnika proizlaze iz trauma i ozljeda narcizma koje se mogu dogoditi u širokom rasponu okolnosti i interakcija tijekom cijelog života, a njihove su posljedice rigidne obrane. Obrane koje zaštićuju self od novih povreda i trauma ujedno kompromitiraju pacijentovu autentičnost i slobodu. Te obrane ugrađuju se u strukturu karaktera i utječu na cijeli život osobe (1). Među obranama od trauma i ozljeda narcizma, disocijacija ima dominantnu ulogu. Druga je obrana opisana kao lažni self (2,3). Pacijent koji je intenzivno zaokupljen izbjegavanjem ozljeda narcizma izbjegava svaki rizik, čak i po cijenu stagnacije i sterilnosti svojeg života. Pacijent tako gubi svoju autentičnost, jer pravi self ostaje zarobljen obranama i skriven, a njegove autentične potrebe nemaju se priliku ostvariti životnim iskustvima. Ostvarenje potreba nuklearnog (jezgrovnog) selfa (4,5), pravog selfa (2,3), što je više moguće u terapiji, a zatim u životu, važan je cilj u psihodinamičkim psihoterapijama i povezano je s porastom pacijentove autentičnosti.