Sažetak
Tekst se bavi analizom doprinosa Patricka de Mare-a grupnoj analizi koji je ujedno i začetnik ideje terapije u velikoj grupi. Tehnika psihoterapije u velikoj grupi sa nepovjerenjem je dočekana od strane psihoanalize i psihoterapije u maloj grupi. U trenutku kada shvatimo da je velika grupa primarno, politički fenomen, možemo početi prihvaćati i razumijevati politički značaj određenih doprinosa u grupi. Individua je na stanoviti način u “problemu” s društvom te uvijek zadržava dio koji nikada u pravom značenju riječi ne može biti socijaliziran te se nalazi se u stalnoj tenziji društvom i grupom a ujedno i na taj način postaje izvor kreativnosti. Transmisiju psihičke energije između pojedinca, grupe i društva omogućava dijalog. Ujedno je dijalog kulturalna forma, čak i umjetnička forma koju se treba naučiti. Ne samo da je pojedinci trebaju učiti, već i same grupe trebaju naučiti kako razvijati vlastiti dijalog. To je vjerojatno središnji konflikt ljudske egzistencije i stanja u kojem se nalazimo kao vrsta. Ta vizija, potkrijepljena teorijskim konceptom Patricka de Mare postaje u velikim grupama sve jasnija i vidljivija. Moguće je to ponajbolja vizija koju smo do danas stekli, koja bi nam mogla pomoći u razvoju prema humanijem i demokratičnijem društvu, gdje svatko može imati i naći svoj glas, gdje možemo zajedno promišljati i gdje kreativnost može procvjetati na individualnoj i grupnoj razini.
